Kovrčavost lišća breskve (Taphrina deformans) je najčešća bolest breskve. Jako je štetna, pojedinih godina posebno. Simptomi se lako prepoznaju i vrlo su tipični. Problem je samo kada se simptomi vide pomoći više nema. Zaštitu je moguće obaviti jedino preventivno, dakle prije pojave simptoma.

        Uzorčnik kovrčavost lista breskve (Taphrina deformans) je najčešća i najopasnija bolest koja se razvija na mladom lišću, mladici, cvijetu i plodu breskve i većine koštićavih vrsta. Stručan pristup suzbijanju ovog uzročnika bolesti zahtijeva  tretiranja zaštitnim sredstvima kasno u jesen i rano u proljeće.

         Krastavost breskve ili  pjegavost breskve (Fusicoccum carpophilum, Megacladosporium carpophilum) je bolest koja napada divlje i kulturne sorte bresaka. Kulturne sorte ne napada tako često, ali u povoljnim godinama, na manje tolerantnim sortama i u određenim uvjetima, štete mogu biti i na njima poprilične. Na divljim breskvama – Prunus persica sp, dakle onima koje su niknule iz koštice (tzv. vinogradarskim breskvama ), štete mogu biti totalne. Plod je neprepoznatljiv i neupotrebljiv za bilo koji oblik prerade.

        Šupljikavost lišća breskve (Stigmina carpophila ili stariji naziv Clasterosporium carpophilum) je bolest koja napada sve vrste koštićavog voća. Dakle,osim breskve i nektarine, napada i šljivu, trešnju, višnju, marelicu i bajam. No, gledajući na važnost uzgoja breskve kao takve i nekih različitosti u biologiji gljive na breskvi naspram drugih koštičavih voćaka, potrebno je tu bolest za breskvu izuzeti od drugih vrsta koštićavog voća. Napada list, plod i mladice. Naročito je opasna na mladicama i  plodu jer plod nema nikakvu tržišnu vrijednost, a mladice se suše.

        Uzročnik bolesti je bakterija Pseudomonas mors – prunorum određene forme speciale za svaku vrstu koštićavih voćaka. Bolest nije posvuda raširena, ali se mjestimično javlja kao jaka zaraza uzrokujući epidemije, posebno na višnjama i trešnjama. Bolest se javlja i na breskvama, marelicama i šljivama.
Bolest postepeno uzrokuje propadanje i sušenje pojedinih grana, a kasnije i cijelog stabla.

        Krastavost ili fuzikladij jabuke (Venturia inaequalis) je kod nas i u svijetu najvažnija i najštetnija bolest jabuke. Gljiva, uzročnik bolesti krastavosti lista i ploda jabuke, prezimljuje na dva načina: Prvo, na jako zaraženim stablima kao micelij ili konidija na kori, između ljuski pupa, u udubljenjima na kori grančica... Nakon blagih zima kao što je ova iz micelija se već u veljači mogu razviti konidije i uzrokovati zarazu mladih listića već u fazi "mišjih ušiju". Optimalna je temperatura za klijanje konidija oko 16 °C uz relativnu vlažnost zraka od 90 %.

        Jesenske i zimske sorte jabuka i krušaka tijekom skladištenja su podložne raznim bolestima. Te su bolesti dijelom uvjetovane i produženim procesima skladištenja, posebno u hladnjačama, novijim sortama, intenzivnoj proizvodnji, jakoj i čestoj neumjerenoj gnojidbi te drugim raznim agrotehničkim i uzgojnim mjerama. Treba svakako spomenuti i u kakvim se uvjetima skladište, u boljim ili lošijim uvjetima.

          Nakon što ste svoje plodove ubrali u optimalnom stanju zrelosti (tzv. tehnološka zrelost) treba ih pravilno uskladištiti kako bi što dulje očuvali kvalitetu. Pored održavanja optimalne temperature i vlažnosti u skladištu (podrumu) za čuvanje plodova od neophodne je važnosti sadržaj kalcija. U nedostatku kalcija plodovi brzo propadaju čak i kad su zadovoljeni uvjeti skladištenja. Kako biste svojim jabukama osigurali dovoljnu količinu kalcija, potrebno je plodove nakon berbe potopiti u otopinu bogatu kalcijem. Stoga ovdje prenosimo recept dr. sc. Ive Krpine za pripremu takve otopine objavljen u emisiji „Vikend u voćnjaku“ na Radio Sljemenu (88,1 MHz).

        Bor je biogeni element i vrlo je značajan za biljke. Taj mikroelement utiče na sintezu ugljikohidrata i proteina, pomaže pri klijanju polena, stimulira nastanak plodova i rast tkiva. Najveća mu je koncentracija u reproduktivnim organima (prašnicima, plodnici). Zbog njegove velike važnosti, potrebno je voditi računa o opskrbljenosti tla sa tim elementom, no, voditi i strogo računa o njegovom usvajanju u biljke i dovoljnoj opskrbljenosti biljnih organa.