Krastavost ili fuzikladij jabuke (Venturia inaequalis) je kod nas i u svijetu najvažnija i najštetnija bolest jabuke. Gljiva, uzročnik bolesti krastavosti lista i ploda jabuke, prezimljuje na dva načina: Prvo, na jako zaraženim stablima kao micelij ili konidija na kori, između ljuski pupa, u udubljenjima na kori grančica... Nakon blagih zima kao što je ova iz micelija se već u veljači mogu razviti konidije i uzrokovati zarazu mladih listića već u fazi "mišjih ušiju". Optimalna je temperatura za klijanje konidija oko 16 °C uz relativnu vlažnost zraka od 90 %.

        Pepelnica jabuke (Podosphaera leucotricha) je nakon krastavosti (fuzikladija) najčešća bolest u nasadima jabuka. Pojavu bolesti pospješuju blage zime, suho i toplo vrijeme u proljeće, jača gnojidba, osjetljive sorte, moderan način uzgoja. Pepelnicu je teže suzbijati od fuzikladija. Osim toga bitno se od fuzikladija razlikuje što se više javlja za toplijih, manje kišnih godina, te na više sunčanim, manje vlažnim i toplijim položajima. To je uvjetovano drugačijim zahtjevima te gljive u pogledu vlage zraka i padavina.

       Bakterijska palež jabuka i krušaka je opasna bakterijska bolest  ne samo jabuke i kruške, već i brojnih drugih vrsta. Bolest napada oko 160 biljnih vrsta iz 30 rodova. Osim jabuka i krušaka bolest napada dunju, glog, oskorušu, mušmulu, te još neke koštićave i ukrasne vrste.

        Vlasnike voćnjaka koštićavih voćki (breskve, marelice, nektarine, šljive, trešnje i višnje) podsjećam na prošlogodišnje loše iskustvo, a u svezi pojave opasne bolesti koštičavih voćaka Monilia laxa (Ehrerb.), koja u našem uzgojnom području češće napada cvijet i grančice, a rjeđe plod. Monilia laxa napada breskvu, marelicu, nektarinu, šljivu, trešnju i višnju.

       Monilija na svim vrstama koštićavog voća dolazi u dva posve različita oblika:

• kao sušenje mladice sa cvjetovima - Monilia (Monilinia) laxa
• kao trulež plodova - Monilia (Monilinia) fructigena

        U jezgričavih vrsta voćaka (jabuka, kruška) monilija dolazi prvenstveno samo kao uzročnik truleži ploda, a vrlo rijetko i izuzetno i kao sušenje mladica u cvatnji. Na dunji se javlja i za tu vrstu specifična – Monilia linhartiana. To su nazivi konidijskih formi. Savršene plodne forme koje se javljaju vrlo rijetko (apoteciji) nose nazive Sclerotinia laxa i Sclerotinia fructigena. 

        Kovrčavost lišća breskve (Taphrina deformans) je najčešća bolest breskve. Jako je štetna, pojedinih godina posebno. Simptomi se lako prepoznaju i vrlo su tipični. Problem je samo kada se simptomi vide pomoći više nema. Zaštitu je moguće obaviti jedino preventivno, dakle prije pojave simptoma.

        Uzorčnik kovrčavost lista breskve (Taphrina deformans) je najčešća i najopasnija bolest koja se razvija na mladom lišću, mladici, cvijetu i plodu breskve i većine koštićavih vrsta. Stručan pristup suzbijanju ovog uzročnika bolesti zahtijeva  tretiranja zaštitnim sredstvima kasno u jesen i rano u proljeće.

        Pepelnica breskve je kod nas česta bolest bresaka, kako u primorskim krajevima, tako i u kontinentalnom području. Za nju je karakteristično da se naglo razvije i pojavi. Među vrstama i sortama bresaka postoje dosta velike razlike u osjetljivosti. Naročito su osjetljive nektarine, na kojima štete mogu biti ogromne, i to na plodovima radi glatke pokožice.

        Kozičavost je najštetnija bolest višanja, osobito na nekim sortama, a isto tako napada i trešnju. Na trešnji su štete malene, ali se često uopće ne zaštićuju pa isto tako poprilično nastradaju. Iznimno je nađena i na šljivi. Česta je nažalost slika krajem 7. mjeseca  da jedna trešnja ili višnja na okućnici ostane potpuno bez lišća kao da je došla jesen. Bolest karakterizira totalno opadanje lišća (defolijacija). Bolest se latinski zove Blumeriella jaapii, konidijski stadij Cylindrosporium padi.

        Rogač je rasprostranjena bolest na plodovima šljive, ali do jakog napada dolazi samo u pojedinim godinama. Tada može biti uništeno i do 80% plodova šljive. Takve godine kod nas i nisu baš rijetke. Rogač šljive dolazi i na mnogim Prunus vrstama, kulturnim kao i divljim. Bistrica (Požegača) je posebno osjetljiva na rogač.